KLUB

Prvo spominjanje Osijeka u povijesti odbojke na ovim prostorima itekako je upečatljivo. Tek što je u veljači 1934. u Načelništvu u sklopu Sokolskog društva u Osijeku, za odbojku kao pročelnik imenovan Albin Petelin, bilježi se i značajno natjecanje. Naime, nakon što je reprezentacija Kraljevine Jugoslavije 1932. imala debitantski nastup u Pragu, svoj prvi domaći međudržavni susret odigrala je 1934. baš u – Osijeku. Čehoslovačka je pobijedila Jugoslaviju s 2:0…

Prvo prebacivanje lopte preko mreže, nakon Drugog svjetskog rata, viđeno je 1945. na igralištu Veslačkog kluba Drava u Donjem gradu, a 1946. se u sklopu Fiskulturnog društva Osijek osniva i odbojkaška sekcija koja ima prvi nastup u Zagrebu. Odbojka počinje bujati među mladeži Osijeka, pa se 1952. osnivaju Odbojkaški klub Osijek (OKO), Metalac, Drvodjelac i Elektra. Značajno je istaknuti, da su OKO, Metalac i Elektra 1963. sjedinjeni u jedinstven klub, Slavoniju (dio tada velikog sportskog društva), koja je ubrzo dokazala snagu. Naime, na kvalifikacijskom turniru, 1964. u Sarajevu, Osječani su izborili, prvi put u povijesti, plasman u Prvu saveznu ligu. Samo jednu sezonu, desetljećima poslije tog pothvata, osječka muška odbojka nije bila u elitnom razredu bivše države, s tim što je 1966. Slavonija promijenila ime u Željezničar. Taj klub u sezoni 1971/72. zabilježio je najveći uspjeh u okvirima bivše države postavši viceprvak Jugoslavije. Taj povijesni doseg ostvarili su Bakarac, Huremović, Muha, Vujović, Pavlović, Grgić, Prodanović, Ćuk, Katić i Šmit, s tim što je trenersku ulogu obnašao Siniša Bakarac, a neizmjeran je doprinos „tehnika“ Franje Vidakovića- Pube.

Od 1975. godine u Željezničaru postoji i ženska ekipa koja se 1983., nakon kvalifikacija u Sisku, plasirala u Prvu saveznu ligu pod vodstvom trenera Zlatka Katića. Željezničar je osam godina imao gradskog suparnika u odbojkašicama Studenta (djelovale u sklopu SD na Sveučilištu „Josipa Jurja Strossmayera”), a koje su prestale djelovati u jesen 1995.

Odbojkaši Željezničara, u samostalnoj i neovisnoj Hrvatskoj, u prvoj polovici 90-ih redovito su u vrhu tog sporta. Sudjelovali su triput na europskoj sceni, 1992/93. zauzeli su 2. mjesto u Hrvatskoj (iza Mladosti) i nastupili u Kupu kupova Europe (protivnici Tirana i Hamburg), godinu kasnije, opet kao viceprvaci, u istom europskom kupu bili su slabiji na startu od Švicaraca iz Ženeve, a 1995., kao 3. u Hrvatskoj, plasirali su se u Kup CEV-a (Europske odbojkaške federacije) i odmjerili snage s izraelskim Hapoelom Bat-Yamom. Zauzimanjem 3. mjesta i u prvenstvu 1995/96., ali i plasmanom u finale Kupa Hrvatske, “željezničari” su stekli opet pravo nastupa u Kupu CEV-a, te u Kupu kupova. U ovom drugom natjecanju, dvaput su izgubili 0:3 od Vasasa iz Budimpešte.

Imena Skoko, Družinec, Živković, Šoš, Celan, Mrkonjić, Kobaš samo su nastavak jedne duge tradicije u kojoj su, poslije spomenute generacije s početka sedamdesetih, značajno mjesto našli Dragutin Šuker, Goran Ribarić, a posebice Vladimir Bošnjak, svojedobno državni reprezentativac, godinama ugledni liječnik i specijalist sportske medicine.
U nizanju značajnih odbojkaških djelatnika kroz povijest, uz igračka imena, istaknuto mjesto zauzima tercet međunarodnih odbojkaških sudaca visokog rejtinga – Franjo Vidaković, Đorđe Isajlović i Zoran Prodanović.

2009/2010. 1. mjesto – mlađi kadeti

2010/2011. 3. mjesto – kadeti

2011/2012. 1. mjesto – juniori; 1. mjesto – kadeti; 3. mjesto mlađi kadeti

2012/2013. 3. mjesto – juniori

2013/2014. 2. mjesto – juniori

2015/2016. 3. mjesto – najmlađi kadeti

2016/2017. 1. mjesto – najmlađi kadeti

2017/2018. 3. mjesto – najmlađi kadeti

2018/2019. 1. mjesto – najmlađi kadeti; 1. mjesto – mlađi kadeti

2019/2020. 3. mjesto – mlađi kadeti